H
ERCEG NOVI – Da se dobar glas daleko čuje potvrđeno je na okruglom stolu pod nazivom „Doprinos OŠ „Ilija Kišić“ i direktora Đorđija Radovića unapređenju statusa djece sa smetnjama u razvoju“, koji je održan u Zelenici u okviru XI Specijalne olimpijade Crne Gore. O sportsko-edukativnim takmičenjima koja se u Herceg Novom održavaju od 2008. godine govorili su kompetentni ljudi koji su bili sastavni dio ove manifestacije od njenog prvog održavanja, predstavnici Ministarstva prosvjete, dnevnih centara, defektolozi, asistenti i uprava škole u Zelenici.
– Današnja tema je naša želja da napravimo retrospektivu učinjenog u prethodnoj deceniji. Da ne bude pogrešno shvaćeno, nije nam bila namjera da ovo bude divljenje našem radu ili liku i djelu direktora Đorđija Radovića, htjeli smo da damo na značaju našoj školi i onome što je učinjeno i da ukažemo na doprinos našeg direktora koji uskoro odlazi u penziju. Pitanje je da li će neko novi imati želje, volje i osjećaja da nastavi organizovanje Specijalne olimpijade – kazala je Svetlana Vukašinović koja je uz Đorđija Radovića glavni nosilac projekta inkluzije u OŠ „Ilija Kišić“.
Ona je podsjetila na početak inkluzije u Crnoj Gori prije dvadesetak godina naglašavajući da je inkluzija neminovna, ne samo u školama nego u čitavom društvu.
– Kada je riječ o inkluziji u prosvjeti mislim da postoje djeca koja se mogu uključiti samo u djelimičnu inkluziju, ne u kompletan proces i nadam se da će tako i biti. Pri donošenju akata i zakona u ovoj oblasti mala zamjerka je što mislim da bi trebalo da se više konsultuju ljudi iz prakse. Naša škola trenutno ima četiri defektologa i 28 djece sa posebnim obrazovnim potrebama u integrisanim odjeljenjima. To nije mali broj. Naše iskustvo je veliko i mislim da bi savjetodavno imali šta da kažemo. Prije sedam-osam godina uradili smo nešto što je u Crnoj Gori bila nepoznanica. Dobili smo troje djece koja su u rješenjima imala šifru F84, odnosno autizam. Profesionalno bili smo u obavezi da direktoru skrenemo pažnju na to da ta djeca ne mogu da prate program za lako intelektno ometenu djecu i da bi bilo bolje da se oni obrazuju po programu koji je bio na snazi sedamdesetih godina. Bilo je konsultacija sa Ministarstvom prosvjete, ali je direktor Radović autonomno donio odluku da se oformi takva grupa i u njoj je sada 15 djece sa kojima rade tri defektologa. Sada ih uključujemo u djelimičan inkluzivni proces. Tada to nije bilo lako uraditi – naglasila je Vukašinovićeva i dodala da iz svog iskustva, ali i sa aspekta člana mobilnog tima, smatra da u cijelu priču moraju više biti uključeni rukovodioci škola i centara.
– Inkluzivna nastava i obuka djece sa smetnjama ne može da uspije bez rukovodioca. Postoji pedagoško-psihološka služba, ali ako se direktor ne uključi u mjeri koja je potrebna, razlika je drastična.
Projekat Specijalna olimpijada pokrenut je uz veliki entuzijazam direktora Radovića, a smatram da ga Ministarstvo prosvjete prepoznaje kao veoma važan, kao nešto što stimuliše sve kolege da se još više bave ovom problematikom. Mislim da je Specijalna olimpijada jedinstven projekat u državi i da bi bilo lijepo da bude nastavljen – zaključila je Vukašinovićeva.
Predstavnica sektora za inkluzivno obrazovanje i strateško progamiranje i razvoj u Ministarstvu prosvjete Tamara Milić rekla je da je ogroman doprinos stručnog osoblja i direktora Radovića da se transformiše ne samo sistem specijalnih odjeljenja nego da to budete dio priče širenja inkluzije.
– Lideri ste u toj oblasti, dajete ideje i inspirišete nove programe. Nova strategija inkluzivnog obrazovanja je i te kako imala praktičan proces u kreiranju iz svih oblasti. Pokušaćemo da još više pokrenemo sistem zdrastva. To je zadatak i strategija koja prestavlja najvažniju tačku ako želimo da imamo ne samo inkluziju u obrazovanju već i u cijelom društvu. Dobro je što se sistem obrazovanja i dječije socijalne zaštite razumiju i prilično sarađuju. Mnoge nedoumice uspjeli smo zajedno da prevaziđemo, a vjerujem da će inkluzija biti još bolja transformacijom dnevnih boravaka u saradnji sa resursnim centrima i integrisanim odjeljenjima, upavo da bi se djeca iz redovnog sistema prepoznala. Ono što će se raditi jeste uklapanje i saradnja između dnevnih boravaka. Radi se evaluacija da se ustanove minimalni standardi da se dnevni boravci prekomponuju da bi se dobilo više servisa koji se mogu koristiti. Fokus je na još široj inkluziji i na osnaživanju rukovodioca i u ministarstvima i u školama. Nastavnici će još ozbiljnije shvatiti da inkluzija nije ničiji drugi posao nego njihov, a defektolozi su tu da podrže i daju savjet. Kada govorimo o autizmu osoblje škole „Ilija Kišić“ ima veliku ulogu, ne samo za Herceg Novi već i za Boku – rekla je Milić i naglasila da je Resursni centar „Prvi jun“ transformisan i sada kod njih ima dosta djece na ranoj intervenciji, više nego u sistemu zdravstva. Istakla je da roditelji radije biraju odlazak sa djetetom u Resursni centar nego u zdravstvenu ustanovu jer tu dobijaju instrukcije šta i kako da rade.
– Nadam se da ćemo u narednom periodu uspjeti da povežemo ova tri sistema, u protivnom imaćemo naše interne segregacije –zaključila je Milić.
Stavove i mišljenja po pitanju ove veoma važne problemaatike iznijeli su profesorica Filozofskog fakulteta u Nikšiću Nada Šakotić, koja je u porjektu prisutna od početka Specijalne olimpijade. Ona je istakla da je veoma važno da budu pravovremeno informisani o promjenama i novinama jer na fakultetu imaju stručne predmete iz te oblasti. Na skupu su govorili i Radojka Koprivica, direktorica Dnevnog centra Nikšić, zatim Svetlana Dujović, direktorica Dnevnog centra Pljevlja, Borka Kilibarda, asistent u nastavi u školi „Ilija Kišić“, Ivan Ljesar, defektolog-somatoped, kao i Dragica Kosić, direktorica Dnevnog centra Herceg Novi.
– Đoko Radović je postavio dobre temelje a na nama je da nastavimo dalje. Saradnja Dnevnog centra pri Dječijem domu u Bijeloj sa školom „Ilija Kišić“ i sa Dnevnim centrom Herceg Novi primjer je odlične saradnje. Procesi i promjene su neminovne i mi smo dužni da zajedno uz saradnju idemo ka tome – istakla je Dragica Kosić.
Z. Šakotić


Radović: Tim pobjeđuje, a ne pojedinac

Govoreći o počecima ali i ocjenjujući pređeni put, nosilac projekta Specijalne olimpijade ali i edukativnih tribina, odlazeći direktor OŠ u Zelenici Đorđije Radović je kazao da je u centru pažnje ovih igara i ovih skupova, kao i cijelog rada, profesionalno posvetiti život obrazovanju i vaspitanju djeteta.
– Prije 11 godina, uz pomoć Minstarstva prosvjete i Opštine Herceg Novi, počeli smo da okupljamo djecu sa smetnjama u razvoju na sportska takmičenja. Počeli su prvi Sportski susreti, a kasnije Specijalna olimpijada jer smo imali državni značaj. Od tada nisam dozvoljavao da, ako već radimo i imamo toliko djece, ova priča ostane u zapećku i da improvizujemo već da je osnovno da su ova djeca u centru pažnje. I tako traje! Vjerujem da je bilo propusta i volio bi da ste to danas rekli, ali niste već sam čuo divne rečenice, zato ću veoma ponosan, uzdignuta čela kao profesionalac, bez trunke razloga da skrenem pogled pred nečim, za mjesec poći u zasluženu penziju, poslije 42 godine u prosvjeti. To je čitav život! Ja znam da ostavljam izuzetan kolektiv koji je tim koji nikada nije zapitao zašto su toliko na poslu, a svi su porodični ljudi. Tim pobjeđuje, ne pojedinac. On može biti uspješan i pružiti interesantnu partiju, a sledećeg puta će imati loš dan i neće se pokazati, a ako je tim dobar, on će postići cilj i narednog dana – naglasio je Radović.